Točka na i

Već se od prvog nastavnog sata u petak, 21. prosinca, osjećalo da zimski praznici samo što nisu započeli. Nastava je bila skraćena, ne da bismo ubrzali odlazak na zasluženi odmor, već da bismo kao gimnazijska zajednica stavili "točku na i" na kraju adventske priprave za proslavu Kristova rođenja.

Kako je to običaj u našoj školi, prije odlaska na zimske praznike održano je pokorničko bogoslužje i sveta misa koje je u velikoj kapeli Nadbiskupskog sjemeništa predvodio bivši učenik naše gimnazije don Stanko Kaćunić, mladomisnik. U pokorničkom bogoslužju don Stanko je u svjetlu Psalma 32 govorio o razornoj moći grijeha i blagodati Božjega opraštanja te tako nastojao oraspoložiti srce za susret s Gospodinom u sakramentu ispovijedi.

Poslije pojedinačne ispovijedi (na raspolaganju je bilo dvanaest svećenika) uslijedila je sveta misa koju je pjesmom animirao mješoviti zbor. U svojoj je homilji don Stanko promišljao o otajstvu Božjeg utjelovljenja. Rekao je da se nikad nitko nije dao tako zgaziti kao što je to učinio Bog i nikada nitko nije čovjeku odao toliko poštovanje kao što je to učinio Bog. "Božje utjelovljenje mijenja perspektivu kojom čovjek gleda na Boga i na samoga sebe. Zabranjeno je misliti o sebi loše od trenutka kada je Bog postao čovjekom. Svojim je utjelovljenjem Bog pokazao da svatko od nas neizmjerno vrijedi i da je neizmjerno ljubljen".

Posebno se don Stanko osvrnuo na lik Blažene Djevice Marije, točnije na okružje u kojem joj je arkanđeo Gabrijel navijestio da će začeti Sina Božjega. Primjetio je da je Marija u trenutku navještenja bila ondje gdje je treba biti: obavljala je svoj svakodnevni posao, stoga je arkanđeo znao gdje će ju pronaći jer je Marija bila na svome mjestu (za razlika od Adama koji nije bio uz svoju ženu kada je razgovorala sa zmijom, te se kasnije s Evom skrivao od Božjeg pogleda). Upravo se u Marijinu obavljanju svakodnevnog posla događa spasenje svih nas - utjelovljenje Sina Božjega. U surječju s Marijinom vjernošću svakodnevnim obvezama i neizmjernom radošću kojom je bila ispunjema, don Stanko je naglasio da čovjek koji bježi od svojih obveza nikada ne će iskusiti radost. Obavljenje svojih obveza i suočavanje s njima preduvjet su radosti.  Stoga je  pozvao učenike na trud, borbu i ustrajnost u izvršavanju svakodnevnih dužnosti. "Naše obveze i škola naš su Nazaret. Ostajući vjerni svojim obvezama, radeći, trudeći se i boreći, spašavamo svijet, kao što se u Marijinoj vjernosti njezinim poslovima dogodilo utjelovljenje Spasitelja svijeta. Moj nerad i lijenost pak ne pogađaju samo mene, nego pogađaju i sve oko mene. Moj rad i trud, moja marljivost i ustrajna borba spašavaju svijet oko mene", rekao je don Stanko.

Prije završnog blagoslova ravnatelj don Josip Dukić zahvalio je don Stanku na vođenju duhovne obnove. Uz iskrene čestitke za predstojeće blagdane, podsjetio je učenike i nastavnike da nastava započinje 7. siječnja 2019. U duhu svega što je don Stanko govorio, don Josip je zaključio svoje promišljanje ohrabrenjem učenicima da ne dopuste da im itko i išta ukrade istinsku radost koja je plod Božje milosti i ljubavi. Zato je Bog  i postao čovjekom da "njegova radost bude i naša radost, i da naša radost bude potpuna".      

Ova duhovna obnova bila je "točka na i", ali ne i točka na kraju rečenice... :-)