Izlet učenika drugih razreda
Ni po čemu mi dugaši ne zaostajemo za učenicima naše gimnazije, barem kada su izleti u pitanju.
Kao i svi učenici naše škole, izuzev maturanata, u subotu smo, 12. listopada, bili sa svojim voditeljima (s. Lidijom, s. Stelom i don Vedranom) na jednodnevnom izletu.
Iako nas je većina već ranije posjetila Visovac, slapove Krke, Skradin i Šibenik, svi smo smo se složili da je svaki posjet tim dobro nam poznatim mjestima zapravo kao novi, jer uvijek se nešto novo upozna, a time i još intezivnije doživi. A Visovac, Krka, Skradin i Šibenik imaju i te kao što reći.
Krenuli smo u 7:15. Prva postaja bio je otočić Visovac, na kojemu se od 1445. godine nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke. Onamo nas je s kopna brodićem prevezao fra Stojan Damjanović. Fra Stojan nas je vrlo srdačno primio te na otočiću upoznao s njegovom burnom povijesti. Visovac je nastao nasipanjem oko poveće bijele stijene, a zahvaljujući marljivosti franjevaca danas je prava oaza mira. Samostan posjeduje značajnu arheološku zbirku, zbirku povijesnog crkvenog ruha i posuđa te bogatu knjižnicu s više vrijednih knjiga i inkunabula. Središte štovanja Majke Božje na Visovcu je Gospina slika koju su franjevci, prema predaji, donijeli sa sobom kada su se pred turskom najezdom napustili Bosnu i pronašli novo utočište na Visovcu. Upravo smo pred slikom Gospe Visovačke u njezinu svetištu slavili svetu misu. Uslijedilo je razgledavanje otočića i istinsko uživanje u njegovoj ljepoti i miru.
Sljedeća postaja našeg izleta bio je Nacionalni park Krka koji je poznat po velikom broju jezera i slapova. Dobio je ime po rijeci Krki koja protječe kroz park. I bez stručnog vodstva, sklad prirode i svježina čistog zraka govorili su više od tisuću riječi. Pješačkom stazom od Lozovca, dugoj 1 900 m ili u prijevodu 2 195 koraka, došli smo do Skradinskog buka koji je širok od dvjesto do četiristo metara, s ukupnom visinskom razlikom od 45,7 m. Ovaj veličanstveni slap bio je savršena pozadina za bezbrojne selfieje koje smo odaslali u virtualni svijet preko naših storyja, profilnih slika, Instagrama, Facebooka... ali bila je to i prillika za odmor duše i tijela. Nije nam trebalo puno da bismo shvatili kako svaki trenutak proveden u prirodi čovjeka uistinu odmora i opušta. Ali stvarno.
Sa Skradinskog buka smo se organiziranim brodom uputili prema Skradinu. Sunce, čarolija boja, čistoća rijeke, labudovi, blagi povjetarc... A što reći? Da je vožnja trajala duže, ne bismo se bili žalili. No, bilo je vrijeme za Skradin - gradić na obali rijeke Krke nedaleko od Šibenika. Ondje smo uz dobrodošlicu i vodstvo tamošnjeg župnika don Darka Poljaka posjetili župnu crkvu rođenja Blažene Djevice Marije. Potom smo imali slobodno vrijeme koje smo iskoristiti za odmor, ručak, druženje i dodatno razgledavanje.
Posljednja postaja bio je Krešimirov grad - Šibenik. Krenuli smo s posjetom crkvi i muzeju franjevaca konventualaca koji već osam stoljeća žive i djeluju u Šibeniku. Franjevačka crkva ujedno je i hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, prvog proglašenog sveca Crkve u Hrvata. Samostansku knjižnicu nismo posjetili, ali smo u njezinu interaktivnom prikazu u Muzeju sv. Franje saznali da je jedna od pet najvrjednijih knjižnica u Hrvatskoj i da čuva golem broj inkunabula i kodeksa, pergamena i drugih vrijednih i rijetkih knjiga. Osim zbirke gotičkih i baroknih relikvijara te oltarnih i drugih slika i predmeta, u muzeju smo vidjeli i svima nam dobro poznatu Šibensku molitvu, prvi pjesnički tekst na hrvatskom jeziku pisan latinicom. Zaljubljenici u glazbu mogli su u muzeju poslušati koralne napjeve i motete Ivana Lukačića. U lijepo uređenom vrtu, koji ima namjenu lapidarija, zajednički smo se fotografirali. Fotografija je objavljena i na stanicama http://svetiste-sibenik.hr/hodocasnicki-vikend/.
Posjet Šibeniku nezamisliv je bez razgledavanja veličanstvene katedrale sv. Jakova, remek-djela renesansne arhikteture, s čijom nas je stoljetnom gradnjom i njezinim osobitostima upoznao župnik don Krešimir Mateša. Saznali smo tako da je ovo jedina katedrala u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena, bez uporabe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata. Ujedno je prva montažna građevina u Europi sagrađena na principu utorenih ploča (ostale na tom principu se počinju graditi tek u 19. stoljeću) i jedina građevina čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora. U Domovinskom ratu ona je nastradala. Naime, u rujnu 1991. pogođena je njezina kupola s broda JNA čiji se originalni metak, kojim je pogođena, nalazi u novootvorenom Interpretacijskom centru centru šibenske katedrale "Civitas Sacra". Poseban nam je dojam ostavila krstionica katedrale na čijem se svodu nalazi reljef Boga Oca, golubica Duha i anđeli. Ondje smo se pomolili i zapjevali duhovnu pjesmu. Prepoznatljivi znak katedrale i grada Šibenika je friz od 74 skulpture glava; riječ o portretima suvremenika Jurja Dalmatinca, koji je njihov autor i ujedno jedan od glavnih graditelja šibenske katedrale. I mi smo "svoje portete" ispred katedrale zabilježili zajedničkom fotografijom.
Slobodno vrijeme svatko je iskoristio prema svojem nadahnuću: neki za sladoled ili ispijanje kave na šibenskoj rivi, neki za šetnju po principu "kamo nas noge nose", neki pak za posjet Tvrđavi sv. Mihovila, a neki za posjet Interpretacijskom centru šibenske katedrale. Kako god, Šibenik ima što ponuditi i reći, i nikada nije dosadno.
U Split smo se vratili oko 20:30 - sretni, zadovoljni, ispunjeni i željni novih izleta - nebitno je li riječ o mjestima u kojima smo bili ili koja ćemo tek otkriti.
Emanuela Matijaca i Dora Matić, 2. b
