Terenska nastava u Dubrovniku
U petak, 20. listopada, mi trećaši, s razrednicom 3. a profesoricom Anom Vučković i profesorom hrvatskog jezika don Vedranom Torićem, uputili smo se prema Dubrovniku na terensku nastavu. Cilj nastave i izleta bio je upoznavanje dvojice velikana dubrovačke, a time i hrvatske književnosti – Marina Držića i Ivana Gundulića na jedan drugačiji način koji se ne može dobiti iz učioničkih klupa.
U Dubrovnik smo stigli kasno poslijepodne te smo se, nakon što smo se smjestili u Biskupskom sjemeništu u samom središtu grada, žičarom uspeli na brdo Srđ. Posjetili smo Muzej Domovinskog rata smješten u povijesnoj tvrđavi Imperijal iz koje je 1991. i obranjen Dubrovnik. Posjet muzeju posebno nas se dojmio jednako kao i mali improvizirani teatar pokraj njega; odmah smo iskoristili tu pozornicu pod vedrim nebom i pred mnoštvom oduševljenih turista i, naravno, pred našim profesorom hrvatskoga izrecitirali sve pjesme koje smo do tada naučili napamet. Dok smo se žičarom spuštali prema središtu grada, imali smo priliku vidjeti i jedan od najljepših zalazaka sunca. Došavši u sjemenište, večerali smo, a potom je uslijedio zabavni program u sjemenišnom kazalištu. Parovi prijavljeni za razne igre koje smo organizirali dobro su se zabavili, ali i namučili. Potom smo premijerno prikazali i dva video skeča koja smo kao razredi izradili za ovu priliku. Naziv skečeva bio je „Osman“, a razredi su bili slobodni izabrati radnju skeča. Zabavno je bilo snimati ih i raditi na njima, a još zabavnije gledati ih.
Subotnje jutro bilo je rezervirano za razgledavanje gradskih znamenitosti, odnosno za šetnju gradom s Držićem i Gundulićem koje su utjelovila dvojica naših učenika. Između ostalog posjetili smo Dom Marina Držića, Knežev dvor, crkvu Male braće gdje se nalazi grob Ivana Gundulića… I na tim smo lokacijama imali zadatak odglumiti dvije dubrovačke legende, ali i pažljivo pratiti riječi naših Držića i Gundulića jer je popodne uslijedio kviz znanja, lov na blago, i mnoštvo drugih edukativno-zabavnih sadržaja manje-više vezanih za ovu dvojicu velikana. U večernjim smo satima obišli dubrovačke zidine nakon čega smo se uputili za Split.
Ovaj izlet nama učenicima dao je novu i širu sliku, ne samo o Držiću i Gunduliću, nego i o cijelom nastavnom programu za koji smo vidjeli da ne mora biti samo bubanje bez razumijevanja, već u isto vrijeme i korisno i zanimljivo i zabavno stjecanje spoznaja i iskustava koja ostaju za život. Stoga se radujemo našoj sljedećoj terenskoj nastavi na kojoj ćemo, nadamo se, na jednak način upoznati Augusta Šenou u njegovu Zagrebu.
Mario Tošić, 3. a
