Izlet trećih razreda

Osmoga smo se listopada 2022. godine u 7 sati mi, učenici 3. a i 3. b razreda, uputili prema Nacionalnom parku Paklenica u pratnji svojih razrednika don Vedrana Torića i Sandre Županović te nastavnica Ane Vučković i s. Katarine Nekić.

Izmolivši Anđeo Gospodnji, stavili smo se pod zaštitu i zagovor svetog Šimuna, čiji se spomendan slavio baš na dan našega putovanja u Zadar, a čiji je sveti Šime jedan od četiriju zaštitnika.

Razgledavanje NP-a Paklenica započeli smo oko 9:30 sati šetnjom poučnom stazom Pjeskarica. Nakon šetnje, koja nam je omogućila doživljavaj netaknute prirode s povremenim odmaralištima edukativne naravi, stigli smo do podzemnog grada. Bivša vojarna iz vremena Jugoslavije prenamijenjena je u interaktivni muzej gdje je na zanimljiv način prikazan Velebit, njegova povijest, žitelji, životni uvjeti… Neki su od se nas poželjeli okušati u penjačkim vještinama na jednu od mnogobrojnih pakleničkih karbonatnih stijena, no možda neki drugi put jer morali smo dalje za Nin.

U kraljevskom gradu Ninu posjetili smo crkvu sv. Anselma (nekadašnju ninsku katedralu) i unutar crkve nakratko se zaustavili i pomolili pred kipom Gospe od Zečeva, koju Ninjani časte od 17. stoljeća kao znak zahvale što je Nin i narod ninskog kraja zaštitila od turskih navala. U neposrednoj blizini crkve svetoga Anselma obližnji trg resi poznato djelo Ivana Meštrovića – brončani kip Grgura Ninskoga, koji u doslovnom smislu našem splitskom nije ni do koljena. Obnovivši svoje znanje o splitskim crkvenim saborima i kontekstualizirajući biskupa Grgura i njegovu ulogu na tim saborima, posjetili smo obližnju „najmanju katedralu na svijetu” – crkvu Svetog Križa, o čijim nam je posebnostima progovorio nastavnik don Vedran Torić. Iako bi nam Nin imao još štošta reći o svojoj povijesti, znamenitostima i posebnostima, morali smo se uputiti za Zadar, grad koji je kao i Nin star više od 3000 godina.

U Zadar smo stigli oko 14 sati. Uslijedilo je slobodno vrijeme tijekom kojega smo mogli doživjeti grad na svoj, osobni način, a neke od mogućnosti bile su i razgledavanje Muzeja antičkog stakla te penjanje na zvonik zadarske katedrale. Po završetku slobodnog vremena okupili smo se u katedrali sv. Stošije gdje smo imali priliku saznati pojedinosti o toj trobrodnoj romaničkoj građevini te pomoliti se pred zemnim ostacima svete Stošije koji se čuvaju u sarkofagu koji je dao izraditi zadarski biskup Donat početkom 9. stoljeća. U sakristiji katedrale ljubazna gospođa Tereza pokazala nam je mozaik iz 5. stoljeća. Uslijedila je šetnja preko Foruma i zadarskih uličica do crkve svetoga Šime. Ondje smo častili neraspadnuto tijelo svetog Šimuna, pobožnog starca koji je imao tu milost da iz ruku Blažene Djevice Marije primi na svoje ruke dijete Isusa i da ga prikaže nebeskom Ocu u Hramu. Te ruke, koje su držale živoga Boga, i mi smo imali milost vidjeti, kao i cijelo Šimunovo neraspadnuto tijelo koje se čuva u škrinji koja je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije.   

U 17 sati započela je svečana misa povodom njegova blagdana, na kojoj smo i mi sudjelovali. Oduševio nas je veliki broj djece i njihovih roditelja na svetoj misi.

Nakon mise uputili smo se na zadarsku rivu kako bismo uz zvukove morskih orgulja pozdravili Sunce. U 19 sati uputili smo se autobusom prema Splitu. Cijeli je put bio obilježen pjesmom i veselom atmosferom. Na samom kraju izleta još jedanput smo se u molitvi spomenuli svoga Nebeskoga Oca, kako bismo mu u zajedništvu zahvalili na njegovoj prisutnosti koju smo osjećali cijeli dan i na svim blagodatima koje nam je tijekom dan iskazao.

Marta Ivić i Ana Marinović, 3. b