Duhovno-pedagoški susret: "Dužnost kao dug ljubavi"
U našoj je gimnaziji u petak, 28. listopada 2022., održan duhovno-pedagoški susret koji je vodio don Zvonimir Mijić, biskupski vikar za kler Splitsko-makarske nadbiskupije. Susret se sastojao od četiriju dijelova: prvi dio – predavanje i rasprava; drugi dio – pokorničko bogoslužje; treći dio – sveta misa; četvrti dio – sat razrednika.
U prvom dijelu susreta don Zvonimir je održao predavanje na temu „Uloga dužnosti u razvoju osobe“. Ključ za ispravno vrednovanje i vršenje dužnosti skriva se u ljubavi. Don Zvonimir je dužnost definirao kao dug ljubavi. Sve što imamo i jesmo primili smo od drugoga. Nismo sebi darovali život: Bog nam ga je darovao preko naših roditelja. Zahvaljujući roditeljima, naučili smo hodati, govoriti; oni se skrbe za nas, hrane nas, rade za nas kako bi nam omogućili radostan i ispunjen život. Baš u tome što smo primili i zahvaljujući čemu mi jesmo ovo što jesmo, otkriva se koliko smo ljubljeni, a ljubav nam jasno svjedoči koliko vrijedimo.
Stoga izvršavanje svakodnevnih dužnosti, po kojima rastemo i sazrijevamo, postaje naš konkretan odgovor na konkretnu ljubav. Vidjeti koliko se netko trudi oko mene, koliko se žrtvuje za mene, potiče me da u tome što netko čini za mene i koliko me ljubi, vidim motivaciju za svoj rad. Tada svoju dužnost shvaćam ne kao prisilu, već svoju želju da to što moram učiniti (a najčešće je to učenje) ne bude samo „moram“, već i „želim“: „želim“ jer to za moje dobro. Odgovornost koja proizlazi iz dužnosti nalog je ljubavi koja nije usredotočena na sebe, već uvijek uzima u obzir da se moje (ne)djelovanje odražava i na drugoga. U konačnici, ljubav je trajno izlaženje iz sebe i življenje za drugoga; ljubav znači žrtvovati se za drugoga.
Nadalje, don Zvonimir je istaknuo da nam izvršavanje dužnosti pomaže da se usavršavamo u ljudskosti. Usavršavanje nije samo profesionalno odrađivanje stvari; ono prije svega znači obaviti na najbolji način ono što radimo. Krajnji cilj nije dobiti dobru ocjenu, nego u tome što radimo dati sve od sebe. Usavršavanje podrazumijeva stvaranje dobrih navika, odnosno rad na kreposnom životu, a to znači ponavljati ustrajno ono što je dobro kako bismo ponavljanjem stekli spontanost u obavljanju svojih dužnosti. Navika će nas preko izvršavanja svojih dužnosti odgojiti za usavršavanje, a usavršavanje uvijek me usmjerava prema onome što je istinski dobro za mene. Kao što ljubav nije kaotična, tako i izvršavanje dužnosti zahtijeva organiziranost, stavljanje prioriteta, izbjegavanje proizvoljnosti i samovolje.
Prvi dio duhovno-pedagoškog susreta završio je raspravom u kojoj su učenici i nastavnici iznijeli svoja razmišljanja i postavili don Zvonimiru pitanja.
Nakon pokorničkog bogoslužja, tijekom kojega je na raspolaganju za ispovijed bilo petnaestak svećenika, uslijedila je sveta misa u velikoj kapeli, koju je svojim pjevanjem animirao mješoviti gimnazijski zbor. U svojoj je homiliji don Zvonimir ohrabrio mlade da dobrotom, radošću i optimizmom preobražavaju ovaj svijet. Preobrazba se događa uvijek u ljubavi čiji se jasni obrisi lica očituju u svakodnevnom izvršavanju dužnosti po kojima, darujući se, žrtvujući se i trudeći se, učimo sve više ljubiti kao odgovor na Ljubav kojom smo ljubljeni.
U četvrtom dijelu duhovno-pedagoškog susreta učenici su se sa svojim razrednicima osvrnuli na glavne točke susreta. Iznijeli su svoja razmišljanja i dojmove te prijedloge novih tema o kojima bi željeli slušati na nekom od sljedećih školskih susreta.