Božićna akademija
Jedna od izvannastavnih aktivnosti koja našu školu čini posebnom svakako je i božićna akademija. Nažalost, zbog epidemiološke situacije već dvije generacije trećaša ostale su bez svoje predstave. Zato je cijela škola nestrpljivo iščekivala nastup ovogodišnjih trećaša na koje je pala velika odgovornost. Od glazbe pa do predstave, meditacije i ugođaja – za sve su se pobrinuli učenici trećega A i trećega B razreda vođeni svojim razrednicima don Vedranom Torićem i Sandrom Županović. Dok se don Vedran brinuo oko sadržajnih i tehničkih aspekata predstave, profesorica Sandra, kao brižna majka, nije dopuštala da nam klonu snage, stoga je kriomice (dragi domari, zatvorite oči!) unosila u veliku dvorane svježe krafne i ostale slastice, te nas je uvijek iznova obradovala tijekom zahtjevnih priprema.
Nakon skraćene nastave u petak, 22. prosinca 2023., uslijedilo je pokorničko bogoslužje i sveta misa, koju je predvodio otac Ante Jakus, bivši učenik naše gimnazije. Nakon svete mise uputili smo se u veliku dvoranu. Program je započeo mandolinskom izvedbom Maje Radman, učenice 4. b, i božićnom kolendom „Prevelika radost” u izvedbi školskog mješovitog zbora pod ravnanjem profesora Andrije Akrapa. Po odlasku zbora svjetla su se u dvorani ugasila. No zatamnjenu dvoranu ubrzo su osvijetlili učenici trećih razreda koji su polako ulazili u dvoranu s upaljenim svjetiljkama dok su Luka Galić i Marta Vudrić vodili meditaciju za čije su se pisanje pobrinuli Ana Marinović, Jelena Batarelo i Luka Galić. Na vrhu formirane kolone bio je i sam razlog zašto smo se okupili – dijete Isus, kojega je učenica Ana položila ispod osvjetljena raspela, a oko njega su učenici odložili upaljene lučice. Voditeljice Ela Cvitanović i Ema Agoli uvele su nas u program akademije.
Uslijedio je nastup učenica Ane Marinović, Franke Božinović, Gabrijele Jadrić, Marte Ivić i Rafaele Sare Ljubenkov, koje su otpjevale popularnu duhovnu pjesmu „Prva ljubav”. Njima se ubrzo pridružio i ostatak glumaca, glavnih aktera božićne predstave – Andro Kučinić, Goran Kovačić, Jure Vukušić, Lucija Topić, Marin Marinović, Milena Botica, Petra Čulin i Ružica Antonija Vuletić. Od čuđenja zašto glumci samo šute i zure u njih, publika se ubrzo prenula čuvši Lauru Radovčić u ulozi profesorice kako ustaje iz njihovih redova i s kraja dvorane kreće put naših glumaca kako bi im očitala bukvicu zbog neodgovornog pristupa predstavi. No zbog manjka glumaca još je netko iz redova publike morao preuzeti ulogu glumca, bila je to Katarina Perak. Dobivši nove naredbe da odmah i pod svaku cijenu ipak smisle predstavu za okupljenu publiku, glumci su se rastrčali po dvorani u potrazi za rekvizitima te je, i prije negoli smo toga bili svjesni, predstava počela.
Tema predstave ovogodišnje božićne akademije, čiji su tekst napisali Korina Pogorilić, don Vedran Torić i dramska družina, bila je upravo to – predstava božićne akademije. Kako bi predstava bila što uvjerljivija, započela je u – kafiću! Stari učenici NKG-a susreću se sa sadašnjima i na sebe preuzimaju veliku odgovornost da osmisle predstavu nakon što su se mladi enkageovci posvađali i od nje odustali. Na kraju se ipak, poput tipičnih enkageovaca, i stari učenici međusobno posvađaju i na samom kraju, još tipičnije, stari učenici se posvađaju s mladima. Naši su se učenici ipak nečega dosjetili. Posjedali su na pozornicu i napravili nešto jako netipično, priznali su da je razlog zašto smo i ove godine gotovo ostali bez predstave njihova lijenost, nemar i nezainteresiranost. Priznali su svoje slabosti, ali ne dajte se prevariti! Završetak ove predstave nije mogao biti dalje od tragičnog. Na koncu predstave, opet smo se vratili Onome bez koga ne možemo – Bogu. Bez obzira na našu malaksalost kako u životu, tako i u vjeri, Isus nas uvijek čeka raširenih ruku i daje nam se u potpunosti. Jedna je od učenica prije samoga naklona upitala je profesoricu je li zadovoljna predstavom, na što je profesorica odgovorila: „Uopće nije bitno jesam li ja zadovoljna, ali Isus sigurno je!”.
Isus je zadovoljan s nama. Što nam više od toga treba? Međutim… nekada je ipak lijepo čuti povratne informacije, pogotovo kada znate da ste nešto jakooo dobro napravili, a naši su trećaši bili više nego sigurni u to. Komplimenata je bilo pregršt: za pjesme, za glumu, pa tako i za predstavu za koju je rečeno da je „nikad viđena” i „da smo ovom predstavom ušli u novo stoljeće”.
Vrijedno je spomenuti da ni između činova nije padala atmosfera, a za to su bile zadužene Milena Botica (koja je ujedno i svirala gitaru) i Petra Čulin. One su otpjevale dvije popularne pjesme – „One” i „Thanking blessed Mary“. Bilo je i grupnih pjesama gdje se Mileni u sviranju pridružio Jure s električnom gitarom i Jelena za glasovirom.
Posebnu zahvalnost i ispriku dugujemo svim nastavnicima s čijih smo satova izostali posljednjih dana prvog polugodišta. Razumijemo njihovu brigu što nas „opet nema“ i „što smo trebali na to ranije misliti“. Vjerujemo da, ako je i bilo ljutnje – radi našega dobra, nakon božićne akademije sve je to palo u drugi plan, ili još bolje – u zaborav.
Po završetku predstave naš je ravnatelj don Josip Dukić održao svoj tradicionalni božićni govor. Ispunjene novonastalim andrenalinom, naše su trećaše, kao i u predstavi, mladenački putovi odveli u kafić na zasluženi odmor gdje su se možda, tko će ga znati, opet posvađali. Tipično…
Ana Marinović, 3. b
foto: Kristina Cvitković, 3. a
