Adventska duhovna obnova za roditelje naših učenika i djelatnike NKG-a
U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa održana je 15. prosinca 2022. adventska duhovna obnova za roditelje naših učenika i djelatnike gimnazije. Don Josip Dukić, ravnatelj gimnazije, u svojem je pozdravu duhovnu obnovu povezao s adventskom pjesmom „Padaj s neba, roso sveta“, kojom je i započet susret. Svjesni da kao roditelji i odgojitelji sami ne možemo ništa i da mnogo toga nadilazi naše snage, u poniznosti vapimo nebu da nam isprosi milost kako bismo svoju djecu ne samo osposobili za život, već im darovali pravi život – Isusa Krista.
Duhovnu obnovu, koja se sastojala od predavanja, pokorničkog bogoslužja i svete mise, vodio je don Đuliano Trdić, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Don Đuliano je ujedno liječnik i specijalist dubinske psihologije, stoga je predavanje bilo obogaćeno primjerima iz njegova bogatog iskustva rada s ljudima, osobito s mladima i obiteljima.
U svojem predavanju pod nazivom „Djeca ne prilaze tužnim licima“ don Đuliano je stavio naglasak na odgoj djeteta u slobodi. Cilj je takvog odgoja učiniti dijete osobom sposobnom za ljubav: da ne bude usredotočena na sebe, već da živi za drugoga. Da bi dijete izraslo u emotivno zrelu osobu, bitno je znati djetetu reći istinu, u suprotnosti bi značilo popuštati dječjim hirovima. Don Đuliano je istaknuo da ljubav ne trpi toleranciju i popustljivost; toleriranje nije ljubav. Djetetu se moraju postaviti jasne granice i izreći kazna ukoliko se postavljene granice prijeđu. Pri izricanju kazni potrebno je biti razborit te poštivati djetetovo dostojanstvo; kazna mora biti obrazložena i razmjerna onome što je učinjeno te u sebi mora imati edukativni karakter (iako je nešto loše učinilo, dijete se može popraviti). Don Đuliano je naglasio da se odgojne metode ne svode na kažnjavanje. Odgoj kažnjavanjem ili zastrašivanjem kao posljedicu ima izrastanje djeteta u osobu koja se dodvorava, čini ono što dugi želi, ali ništa iz svojega uvjerenja. Kazna jedino postaje djelotvorna ukoliko je okvir pozitivan, odnosno ukoliko roditelj i odgojitelj ne primjećuju samo negativnosti kod djeteta, već znaju pohvaliti ono dobro koje je učinjeno. Iskazanim povjerenjem, u djetetu se razvija i jača osjećaj zahvalnosti i odgovornosti.
U pokorničkom je bogoslužju don Đualiano progovorio o razlici između iskrenosti i istine te je provedeno vrijeme (minute, sate) postavio kao kriterij procjenjivanja prioriteta u životu: „Po broju minuta provedenih s nekim ili nečim provjerit ćeš veoma lako koliko ti je do nečega stalo, odnosno ti je srce.“ Nakon ispita savjesti uslijedila je pojedinačna ispovijed, a potom i sveta misa u velikoj sjemenišnoj kapeli. U svjetlu prispodobe o talentima don Đuliano je u svojoj homiliji rekao da Bog nije nesavršen u dijeljenju talenata, nesavršena je naša ljubav prema njemu. Bog uvijek daje ono što je najbolje za nas. On ne gleda ono što imamo u rukama, već što smo učinili s onim što nam je darovao; jednom riječju: gleda naše srce. Vrijeme je adventa vrijeme bdijenja i obraćenja u kojem svoje srce želimo vratiti ondje gdje ono i pripada – ondje gdje je uistinu naše blago.
